Godinu 2020. cijeli svijet će pamtiti po virusu Covid-19 koji se početkom godine pojavio u Kini i velikom brzinom proširio na ostatak naše planete. Strahujući za zdravlje svojih stanovnika nadležni organi većine razvijenih zemalja su počeli uvoditi mnogobrojna ograničenja kretanja i aktivnosti, pa su se tako zatvarale škole, vrtići, firme i institucije. Takva ograničenja su dovela do toga da su firme potpuno obustavljale svoje poslovanje, osim onih koji su u kratkom roku uspjeli transformisati poslovanje u virtuelno okruženje i nastaviti sa radom. Dakle, započeli su proces digitalne transformacije.

I prije pojave pandemije virusa Covid-19 brojni privredni subjekti diljem svijeta su radili na unaprjeđenju tehnoloških rješenja kako bi njihovi uposlenici bilo kada i bilo gdje mogli da obavljaju svoje aktivnosti podjednako uspješno kao da su u kancelariji. S obzirom da savremeno doba nerijetko zahtijeva od uposlenika da su odsutni iz svojih kompanija zbog poslovnih putovanja, seminara, edukacija, a ponekad i iz privatnih razloga, ukazala se potreba za novim načinom komunikacije uposlenika sa matičnom kućom. Na svu sreću novo doba je donijelo i sve razvijenija tehnološka rješenja pomoću kojih je danas na jednostavan način moguće uspostaviti kontakt sa ljudima na drugom kraju svijeta. Sa ovim razvojem je zapravo započeo proces prelaska sa konvencionalnog načina rada i izvršavanja poslovnih zadataka, na novi, unaprijeđen i tehnološki puno savremeniji pristup i način rada. Pojavom pandemije, te potrebom da se ljudi što manje kreću i sve rjeđe napuštaju svoje domove, proces digitalne transformacije je za kratko vrijeme postao masovan u skoro svim djelatnostima. Procesi koje bismo u „normalnim“ uslovima  dugo planirali, te za njihovu primjenu uobičajeno trošili mjesece i godine, silom prilika smo realizirali u samo nekoliko sedmica.

Treba istaći da pojam digitalna transformacija ne znači samo obezbijediti digitalnu tehnologiju za svoje zaposlenike, jer je podjednako važno educirati ih kako da tu tehnologiju koriste. Primarni zadatak poslodavca je da utiče na promjenu načina razmišljanja svojih uposlenika da bi shvatili šta digitalna transformacija konkretno znači za njihov domen aktivnosti. Svi procesi jedne firme se u novim uslovima moraju prilagoditi digitalnom načinu poslovanja.

Digitalna transformacija omogućava korisnicima određenih proizvoda ili usluga da zahtijevaju to što im je potrebno, u vrijeme i na način koji njima odgovara. Stoga to ponekad znači uvođenje veoma složenih procesa digitalnih tehnologija, kao i angažovanje novih stručnjaka, s ciljem odgovaranja zahtjevima korisnika. S druge strane, nekima će biti dovoljno unaprjeđenje postojećih tehnologija i alata, kao i obučavanje i educiranje zaposlenika da ih koriste na adekvatan način. Zasigurno, svaka kompanija je zaseban slučaj, pa se i u procesu digitalne transformacije treba imati na umu individualni pristup.

U konkretnom slučaju, prodavnica koja se npr. bavi prodajom odjeće za bebe je u vrijeme lockdown-a morala zatvoriti vrata za svoje kupce. Nije bilo načina da roditelji na konvencionalan način kupe odjeću za svoju bebu. Kupci su putem mail-a, web stranice i sl. pokušali da stupe u kontakt sa uposlenicima prodavnice, te ih potaknuli da učine nešto. Razmišljajući na koji način svojim korisnicima izaći u susret, ali i ostvariti barem i mali profit tokom lockdown-a, uposlenici zajedno sa svojim nadređenim dolaze na ideju da unaprijede postojeću web stranicu, te da putem nje omoguće svojim kupcima da kupuju njihovu robu. Uz pomoć IT stručnjaka koji je u veoma kratkom roku, od web stranice koja je više služila u reklamne, nego u prodajne svrhe, te uz pomoć efikasnih sistema tzv. brze pošte, prodavnica je ostvarila uspješnu interakciju sa svojim kupcima i sebi priskrbila kakav- takav profit.  Prodavnica odjeće za bebe nam može biti dobar primjer kako bi sve kompanije zavisno od djelatnosti kojom se bave, i od mogućnosti koje tehnologija može da im pruži, trebale da djeluju u ovom izazovnom vremenu. Ovdje posebno dolazi do izražaja kreativnost uposlenika i menadžera, da iznađu način kako bi i u tako teškim vremenima održali poslovanje na zadovoljavajućem nivou.  

Ipak, postavlja se pitanje da li rad od kuće može biti podjednako efikasan i da li se može uspješno obavljati kao rad na koji smo navikli odlaskom na posao. Ne treba zanemariti sve utjecaje koje rad od kuće ima na uposlenike kao što su: otežana komunikacija i saradnja sa kolegama na poslu sa kojima uobičajeno diskutuju i rješavaju probleme, usamljenost i nedostatak svakodnevne komunikacije (formalne i neformalne u toku rada), nemogućnost uspostavljanja balansa između posla i privatnog života, odnosno nemogućnost prestanka rada kada se radi u kući (u periodu rada u uredima radnim vremenom je određen period u kojem se očekuje da uposlenici budu na raspolaganju).

Osim toga poteškoće im predstavljaju i težina rada od kuće i sve smetnje sa kojima se susreću, nedostatak motivacije, organizovanje dnevnog odmora, činjenica da nadređeni ne vide sav trud koji oni ulažu da bi posao završili uspješno, jer smatra se da se trud bolje vidi i vrjednuje kada su uposlenici u poslovnom okruženju, a ne kućnom.

Ipak, bez obzira na sve mane rada od kuće, istraživanja koja su proveli stručni instituti širom svijeta pokazuju da bi veliki broj uposlenika i nakon završetka pandemije bio zadovoljan da ima mogućnost birati da li da rade od kuće ili pak da odlaze na posao kao ranije. Stoga, organiziranje poslovanja preko digitalnih alata će po svemu sudeći postati uobičajeno u narednom periodu.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, primjetno je da je veliki broj kompanija uspjelo da napravi reorganizaciju da bi obezbijedile kontinuitet u poslovanju, dok su druge nešto specifičnije od ostalih i ne mogu se prilagoditi virtuelnom svijetu. Međutim, zasigurno svi sada imaju nove poglede na moderni način poslovanja, i više se cijeni fleksibilno radno mjesto i radno vrijeme. Postalo je normalno sastanke održavati online, kao i treninge, konferencije, seminare, online nastavu, virtuelne zadaće, online ispite, obavljati kupovinu putem web stranica i sl. Htjeli to priznati ili ne, tehnološka rješenja koja smo počeli koristiti su nam osigurala kontinuitet rada, ali i života. Bili smo prisiljeni svakodnevno učiti kako bismo što kvalitetnije obavljali poslovne zadatke, pratili online nastavu ili seminar. Nismo bili spremni na nove uslove rada i života općenito, ali smo se po svemu sudeći relativno brzo prilagodili njima, puno griješili ali i puno naučili.

Vjerujemo da iz ovoga svi koji žele mogu izaći moderniji, tehnološki savremeniji, radno spremniji i poslovno mudriji. Uvijek ćemo se sretati i suočavati sa problemima, ali svakako treba težiti tome da nađemo način kako da ih rješavamo, a nikako da nalazimo izgovore zašto to ne možemo.